Dobrodošli na stranice e-Izdavaštva

Objavljene knjige

Autor: Saša Drače, Jadranka Kolenović-Đapo

Naziv Knjige: Klasične teorije emocija u svjetlu suvremenih empirijskih spoznaja

Sažetak: Knjiga “Klasične teorije emocija u svjetlu suvremenih empirijskih spoznaja” je strukturirana u šest poglavlja. U uvodnom dijelu su elaborirani koncepti emocija, afekt i raspoloženje. Afekt predstavlja nadređeni pojam koji obuhvaća emocije i raspoloženje. Prema tome, emocije bi predstavljale intenzivna afektivna stanja koja traju nekoliko sekundi, dok je raspoloženje difuzno stanje slabijeg intenziteta koje može trajati. S obzirom da su u knjizi u fokusu emocije, u tekstu koji slijedi su detaljno objašnjeni najvažniji teoretski pristupi koji objašnjavaju emocije i njihove manifestacije. Tradicionalni pristupi emocijama upotpunjeni su novim paradigmama, te dokumentirani brojnim empirijskim spoznajama, prvenstveno eksperimentalnim dokazima. U knjizi je najprije predstavljena teorija Williama Jamesa, koji je smatrao da emocionalne reakcije prethode i uvjetuju subjektivni doživljaj. Njegovo stajalište je osporavano od strane Waltera Cannona, koji je pretpostavio da se ove dvije komponente javljaju simultano. Iako novija istraživanja daju prednost Jamesovom tumačenju bitno je naglasiti da niti James, niti Cannon ne odgovaraju na fundamentalno pitanje nastanka emocija. Obje teorije su zapostavile ulogu kognitivnih procjena i kontekstualnih faktora u nastajanju emocija. Interes za psihologiju emocija oživljen je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je Schachter znanstvenoj zajednici “ponudio rješenje” debate između Jamesa i Cannona. Njegova teorija poznata kao dvofaktorska teorija emocija polazi od pretpostavke da su dva faktora ključna za pobuđivanje i nastanak emocija, a to su: fiziološka aktivacija i kognitivna interpretacija. Slijedi teorija facijalnog feedbacka koja polazi od pretpostavke da facijalne ekspresije mogu determinirati naše emocionalno stanje. U skladu sa ovom hipotezom, istraživanja su dosljedno pokazala da eksperimentalne manipulacije facijalnih ekspresija doista moduliraju ili induciraju odgovarajuće emocije. Teorije procjene (peto poglavlje) odgovaraju na ulogu kognitivnih procjena u objašnjenju emocionalnih manifestacija. U konačnici, teorija emocionalne kontaminacije zagovara ideju da osobe imaju sklonost da oponašaju i usklađuju ponašanje sa motoričkim i verbalnim reakcijama, facijalnim ekspresijama, intonacijom glasa, tjelesnim pozama i pokretima drugih osoba.

Ključne riječi: Emocije, afekt, raspoloženje, kognitivne procjene, facijalni feedback.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Nermin Đapo

Naziv Knjige: Evolucija inteligencije čovjeka

Sažetak: Knjiga Evolucija inteligencije čovjeka polazi od temeljne pretpostavke evolucijske psihologije, prema kojoj je inteligencija čovjeka rezultat evolucijskih procesa jednako kao što su to anatomske strukture i fiziološki procesi ljudskog tijela. Kroz četiri poglavlja prikazani su osnovni koncepti, teorijske postavke i rezultati empirijskih istraživanja evolucije inteligencije čovjeka. Teorija evolucije omogućava razumijevanje nastanka, evolucijskih promjena i razvoja čovjeka i njegovih karakteristika. Predstavlja osnovu na kojoj se grade sve teorije koje nastoje objasniti evoluciju inteligencije. Stoga su u prvom poglavlju prikazani osnovni koncepti moderne teorije evolucije: sintetička teorija evolucije, ljudski genom, mutacije, genski pomak, prirodna selekcija, selekcijski pritisak i adaptacija. U drugom poglavlju prikazane su neke konceptualne i operacionalne definicije korištene u istraživanjima evolucije inteligencije. U trećem poglavlju ukratko su prikazane promjene mozga, ponašajnih dostignuća i inovacija nekoliko fosilnih hominina i Homo sapiensa. Iz pregleda se može jasno uočiti koevolucija mozga i ponašanja. Milionima godina tokom evolucije odigravale su se glavne adaptacije koje su mijenjale i oblikovale mozak hominoida i njegovih prethodnika. U četvrtom poglavlju prezentirane su danas dominantne teorijske konceptualizacije evolucije ljudske inteligencije. Najprije, prikazana je teorija neuropsihologa Donalda Merlina, koji evoluciju uma rekonstruiše kroz tri glavne tranzicije − od epizodičke, karakteristične za primate, do teorijske ekskluzivne samo za savremenog čovjeka. Arheolog Steven Mithen objasnio je evoluciju inteligencije koristeći metaforu povijesnog razvoja arhitekture katedrale. U nastavku je data teorijska konceptualizacija evolucije inteligencije glavnih predstavnika tzv. Santa Barbara tradicije u evolucijskoj psihologiji, psihologinje Lede Cosmides i antropologa Johna Toobya. Evolucijskom psihologijom dominira tzv. model švicarskog noža, prema kojem je um sastavljen od velikog broja evoluiranih modula, specijalizovanih za određeni domen. Međutim, masivna modularnost ne može objasniti određene aspekte inteligencije, prije svega snalaženje u novim situacijama ili rješavanje problema na novi način. Stoga je evoluirala opšta inteligencija. Četvrto poglavlje završava prikazom evolucije inteligencije u okviru evolucijske edukacijske psihologije, nove discipline koja primjenjujući načela evolucijske teorije nudi teorijska objašnjenja ne samo evolucije inteligencije nego i savremenog obrazovanja.

Ključne riječi: Inteligencija, teorija evolucije, evolucija inteligencije.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Senada Dizdar

Naziv Knjige: Bibliografija Sarajevskog cvjetnika: prilog povijesti knjige

Sažetak: Važna karakteristika novina koje su u Bosni i Hercegovini izlazile u osmanskom periodu (1866-1878) jeste izostanak naslova i autorstva, te predstavljaju nestandardiziranu građu za bibliografski opis. Tom korpusu listova pripada i sedmična novina Sarajevski cvjetnik (1869-1872), koji karakterizira gotovo potpuni izostanak naslova (oko 98%) i autora članaka (87,5%). Upravo zbog izostanka tih elemenata i nestandardizirane građe, ovaj korpus tekstova (listova) koji su slijedili tradiciju rukopisne knjige, bio je veliki izazov za izradu bibliografije. Svrha izrade bibliografije bila je definirati osnovne metapodatke za identifikaciju članaka na nestandardiziranoj građi, pri čemu se vodilo računa da ti metapodaci daju pouzdanu identifikaciju članaka u časopisu i da odražavaju sadržaj članaka. Da bi se to omogućilo, na konceptualnom planu izrade Bibliografije Sarajevskog cvjetnika, stvoren je krug potpune informacije o određenoj bibliografskoj referenci, čiji tok možemo predstaviti kao: sadržaj članka → anotacija → naslov → predmetna odrednica, pri čemu predmetna odrednica iz bibliografske reference postaje dio Registra naslova i Registra ključnih riječi. Tako su rezultati indeksnog procesa postali osnova za konsolidaciju informacijskih tokova i rezultirali izradom bibliografije. Bibliografija je obima 1540 bibliografskih referenci. Slijedi autorski registar sa 125 autora, od kojih ogromnu većinu čine anonimni autori (1095 referenci), dok se Kurtćehajić javlja sa 252 priloga. Registar naslova sadrži 1400 glavnih stvarnih naslova. Najobimniji je registar ključnih riječi sa 6437 različitih predmetnih odrednica. Ispitivanje o ispravnosti tog postupka analiziran je upoređujući naslove iz Bibliografije Ekonomskog fakulteta i Bibliografije Pravnog fakulteta koji su preuzeti iz originalne građe, sa naslovima Sarajevskog cvjetnika koji su artificijelno izvedeni. Statistička analiza leksike naslova pokazala je da korpus dodijeljenih naslova u Bibliografiji Sarajevskog cvjetnika ne odstupa od „normalno” dodijeljenih naslova. Odstupanja u iznosima koji su dobiveni izračunavanjem broja različnica i ukupnog broja korištenih riječi u korpusima odnose se na raznovrsnost građe koju Sarajevski cvjetnik obrađuje u svojim prilozima. Praksa koja je primijenjena u izradi naslova za Bibliografiju Sarajevskog cvjetnika dala je zadovoljavajuće rezultate te može biti mogući model bibliografskog popisivanja periodičnih publikacija izdavanih u osmanskom periodu.

Ključne riječi: Bibliografija Sarajevskog cvjetnika, štamparstvo u osmanskom periodu, štampa u Bosni i Hercegovini, Sarajevski cvjetnik, novine u osmanskom periodu, Mehmed Šaćir (Šakir) Kurtćehajić, povijest knjige, indeksiranje.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Maida Koso-Drljević

Naziv Knjige: Biopsihologija inteligencije

Sažetak: Knjiga Biopsihologija inteligencije je koncipirana u nekoliko poglavlja. S ciljem potpunijeg razumijevanja savremenih modela inteligencije, najprije je dat historijski pregled o razvoju ovog složenog psihološkog konstrukta. U knjizi su objašnjeni tradicionalni i savremeni modeli inteligencije. Paralelno s istraživanjima o varijablama koje su u osnovi inteligencije, znanstvenici su istraživali njene biološke osnove. Različite komponente inteligencije mogu imati različite genetičke osnove i biti različito lokalizirane u mozgu. Impresivan broj empirijskih istraživanja pokazuju da su genetički faktori značajni za razvoj intelektualnih sposobnosti. Pored doprinosa gena, s druge strane, grupa autora okupila se oko ideje da okolinski faktori također doprinose razvoju inteligencije i drugih kognitivnih sposobnosti. U knjizi je posebna pažnja posvećena različitim pristupima mjerenja inteligencije, s posebnim akcentom na mjerenje ovog konstrukta u neuropsihologiji. Korištenjem funkcijskih slikovnih prikaza mozga u proučavanju inteligencije, omogućeno je praćenje moždane aktivnosti za vrijeme rješavanja zadataka kojima mjerimo inteligenciju. Na osnovu rezultata ovih istraživanja predloženi su modeli koji pretpostavljaju da je aktivnost pojedinih dijelova mozga povezanih sa rješavanjem zadataka na testovima inteligencije osnova za pretpostavku da su ti dijelovi mozga centar intelektualnih funkcija. Ovi modeli su temelj na kojima će se bazirati buduća istraživanja inteligencije.

Ključne riječi: inteligencija, biopsihologija, genetika, psihofiziologija, neuropsihologija, funkcijski slikovni prikazi mozga.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Merima Osmankadić

Naziv Knjige: Funkcije lingvističke negacije u političkom diskursu – Analiza diskursa međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini

Sažetak: Predmet istraživanja koje je predstavljeno u ovoj knjizi jeste eksplicitna i implicitna negacija u političkom diskursu Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Ciljevi istraživanja su sljedeći: analizirati odnose između osnovnog semantičkog značenja negacije i semantičkih i pragmatičkih fenomena kao što su presupozicija, implikatura, govorni činovi i strategije učtivosti, kao i analizirati i klasificirati funkcije negacije u diskursu, uzimajući u obzir isprepletenost spomenutih odnosa kao i relevantnost izvanlingvističkog ili društvenog konteksta za razumijevanje i rašlanjivanje tih funkcija, ali ne konteksta kao objektivne i determinističke ograničenosti društva ili kulture već konteksta kao mentalnog modela društvenih situacija u kojima se komunikacija odvija a koji služi kao posrednik između diskursa i društva.
Korpus na kojem je izvršeno istraživanje sastoji se od izvještaja Visokog predstavnika Generalnom sekretaru UN-a i intervjua i članaka Visokog predstavnika i njegovih saradnika u periodu 1995-2001. Metodologija kojom je vršeno istraživanje jeste kvalitativna analiza korpusa, a analiza je obuhvatila semantičke, pragmatičke i diskursne aspekte negacije.
Osnovni zaključci do kojih se došlo u ovome istraživanju jesu sljedeći: negacija se u engleskom jeziku može izraziti eksplicitno i implicitno; negacija je u veoma bliskoj interakciji sa semantičkom implikacijom kao i s pragmatičkim značenjem u vidu presupozicije i implikature, indirektnih govornih činova, ali i s društvenom konvencijom učtivosti u međuljudskim odnosima; negacija u političkom diskursu može vršiti različite funkcije, kao što su poricanje ustvrđene propozicije, poricanje presupozicije, presuponiranje, naglašavanje, i mnoge druge; negacija se u političkom diskursu može upotrijebiti u realizaciji manipulativne diskursne strategije pozitivnog predstavljanja sebe i negativnog predstavljanja Drugog.

Ključne riječi: negacija, presupozicija, implikatura, implikacija, indirektni govorni činovi, strategije učtivosti, kontekst, kritička analiza diskursa, politički diskurs, manipulacija.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Sabina Alispahić

Naziv Knjige: Psihologija boli

Sažetak: “Psihologija boli” je udžbenik namijenjen prvenstveno studentima koji slušaju predmet Psihologija boli, kao i svim zdravstvenim stručnjacima (doktorima, stomatolozima, fizioterapeutima, psihoterapeutima…) koji se na direktan ili indirektan način bave doživljajem boli. U knjizi su opisani različiti aspekti doživljavanja boli, kao i osobni i socijalni utjecaji koji mogu mijenjati percepciju i reagovanje na bol. Sva poglavlja u knjizi bazirana su na psihološkim konceptima i rezultatima najnovijih istraživanja. U prvom poglavlju knjige opisan je značaj razumijevanja psiholoških faktora u doživljavanju boli, kao i općeprihvaćena definicija boli kao psihološkog iskustva. Također je opisan utjecaj boli na svakodnevno psihološko funkcioniranje oboljelih. Opis individualnih razlika u doživljavanju i reagovanju na bol dat je u drugom poglavlju. Predstavljene su globalne psihosocijalne i specifične psihološke odrednice bolnog doživljaja. U trećem poglavlju opisane su teorije boli s posebnim osvrtom na biopsihosocijalni model. Vrste boli tema su četvrtog poglavlja, gdje su posebno istaknuti psihološki aspekti akutne i hronične boli. Povezanost boli i različitih psiholoških poremećaja objašnjena je u petom poglavlju. Šesto poglavlje posvećeno je procjeni i tretmanu boli kod djece. U sedmom i osmom poglavlju predstavljen je proces psihološke procjene osobe s hroničnom boli i različite tretmanske opcije. U devetom poglavlju posebno su razmatrani psihološki tretmani boli i njihova efikasnost. Naposljetku, u desetom poglavlju opisane su različite vrste centara za bol, kao i uloga psihologa u multidisciplinarnom timu za tretman boli.

Ključne riječi: psihologija boli, akutna bol, hronična bol, biopsihosocijalni model, individualne razlike, psihopatologija, bol kod djece, multidisciplinarni pristup.

Preuzmi knjigu

 


 

Autor: Dženana Husremović

Naziv Knjige: Osnove psihometrije za studente psihologije

Sažetak: „Osnove psihometrije za studente psihologije“ je priručnik namijenjen lakšem razumijevanju i praćenju nastave iz predmeta Psihometrija. U priručniku su prikazani osnovni pojmovi, koncepti i odnosi u psihološkim mjerenjima. Prvi dio knjige odnosi se na opis osnovnih postulata mjerenja u društvenim znanostima. Definira se mjerenje, pravila mjerenja, te problemi sa primjenom pravila u ispitivanju ljudskih karakteristika. Potom se definira psihološki test i njegove karakteristike koje ga razlikuju kao dijagnostičko sredstvo od drugih načina prikupljanja podataka. U poglavlju koje se odnosi na formiranju uratka na testu detaljno se obrazlažu načini kako različite kombinacije u formiranju uratka utiču na metrijske karakteristike testa. Najvažnija poglavlja u priručniku odnose se na ispitivanje metrijskih karakteristika: pouzdanosti, osjetljivosti, valjanosti i pristranosti. U poglavlju o pouzdanosti diskutira se o tome što je pouzdanost, kako se empirijski provjerava pouzdanost testa, determinante pouzdanosti, glavne kritike određivanja pouzdanosti prema Klasičnoj testnoj teoriji, te se prikazuju osnovni koncepti Teorije generalizabilnosti. U poglavlju o osjetljivosti testa, daje se pregled glavnih determinanti osjetljivosti zadataka i testa te se pravi poveznica između osjetljivosti, pouzdanosti i valjanosti. Poglavlje o valjanosti daje pregled suvremenih pogleda na valjanost i njene osnovne tipove – konstruktnu valjanost kao centralni pojam, te dokaze o valjanosti kroz sadržaj testa, unutarnju strukturu, povezanost sa drugim mjerama, psihološke procese i posljedice testiranja. Poseban značaj u priručniku je dat pristranosti u testiranju koja u današnjem vremenu ima veliki značaj. Poglavlje o pristranosti pruža informacije o važnosti pažljivog prijevoda instrumenata, metodama utvrđivanja pristranosti i načinima minimizacije i prevencije pristranosti kako se testovima ne bi poticala nejednakost u tretmanu grupa ili pojedinaca.

Ključne riječi: Mjerenje, psihološki test, pouzdanosti, osjetljivost, valjanost, pristrasnost.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Mirza Hasan Ćeman

Naziv Knjige: AHMED-PAŠA, VAKIF DŽAMIJĀ U SELIMA KALOŠEVIĆ I KRUŠTICA KRAJ TEŠNJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Sažetak: U toku razmatra pitanja datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju, u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine, autor je na temelju objavljenih izvadaka iz spomenutog sidžila i njegovog djelomičnog prijevoda od strane profesora Ahmeda Aličića utvrdio postojanje dviju značajnih ličnosti u Tešnju: Mustafa-bega, porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, i njegovog oca Ahmed-paše. Prema Ahmedu Aličiću Mustafa-beg je uvakufio određena sredstva za njegovu džamiju u Tešnju a Ahmed-paša je uvakufio određena sredstva za podizanje njegovih džamija u selima /mjestima Kaloševci i Kruštica. U istraživanju djelovanja Ahmed-paše kao vakifa bilo je potrebno odrediti ubikaciju mjestā koja se spominju u Tešanjskom sidžilu i provjeriti da li navedena mjesta spominju i raniji osmanski popisi iz 1570. i 1604. godine. Na temelju iscrpne analize autor je utvrdio da se mjesta Kaloševci i Kruštica mogu ubicirati kako slijedi. Selo / mjesto Kaloševci može se bez bilo kakvih poteškoća i sumnji ubicirati u današnje selo Kalošević sjeverozapadno od Tešnja. Kada je riječ o selu / mjestu Kruštici autor je predložio da se navedeno selo ubicira na lokaciju današnjeg sela Bobare, također sjeverozapadno od Tešnja. Kako se u Tešanjskom sidžilu navodi da je Mustafa-beg porijeklom iz sela Hranković kraj Teslića autor je raspravio i mogućnost da je iz istog sela mogao biti i njegov otac Ahmed-paša te da je ovaj vakif mogao podići džamiju i u Hrankoviću. Nakon uvida u različitu dokumentaciju i kroz istraživanja na terenu autor ističe da se u selu Bobare nalaze ostaci stare džamije. Nasuprot tome u selu Kaloševci prema mjesnom predanju prva džamija u Kaloševiću podignuta je 1970. godine što ne bi moglo, prema mišljenju autora, odgovarati historijskoj istini. Naime, kako su u selu Kaloševci postojali temeljni ostaci „vakuf-mekteba“ na kojem je podignuta nova imamska kuća autor smatra da je objekt „vakuf-mekteba“ predstavljao, u stvari, staru (prvu) džamiju u selu Kaloševci koju je uvakufio Ahmed-paša a koja je tokom vremena iz određenih razloga bila uništena, odnosno prestala postojati. Svoje mišljenje autor temelji na analizi prostornih odnosa, razvoju oba naselja i uporedbi dimenzija objekata stare džamije u Bobarama i objekta „vakuf-mekteba“, odnosno nove imamske kuće u Kaloševiću. U nastavku izlaganja autor raspravlja o prostornom razvoju sela Kaloševci (Kalošević), društvenom kontekstu događanja i pitanju postojanja vakufa za Ahmed-pašine džamije u Kaloševcima i Kruštici. Autor iscrpno izlaže arhitektonske odlike stare džamije u Bobarama, rekonstruira objekte „vakuf-mekteba“, odnosno stare džamije, za koje smatra da su bili podignuti u Kaloševiću i vrši njihovu međusobnu uporedbu. Također autor raspravlja i o pitanju postojanja džamije u selu Hranković kao mogućeg dijela Ahmed-pašinog vakufa. Pred kraj knjige autor raspravlja i o ličnosti Ahme-paše kojeg pokušava odrediti u konteksu historijskih zbivanja u Bosni tokom 17. stoljeća. Određenu pažnju autor je posvetio i istraživanju odnosa između Gazi-Husref-begova vakufa i vakufa Ahmed-paše na području Tešanjske nahije. Svoja izlaganja autor završava ekskursima o hodži Ahmetu iz sela Kaloševci (Kalošević) i hodži Huseiunu iz sela Plužići (danas selo Piljužići svejerozapadno od Tešnja).

Ključne riječi: Tešanj, Tešanjska nahija, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1570. godine, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine, povelja Bosanskog bana Stefana Kotromanića izdata Vukoslavu Hrvatiniću, sinu kneza Hrvatina, iz 1326. godine, povelja Bosanskog bana Stefana Kotromanića izdata knezu Gregoru Stipaniću iz 1329./1330. godine, Adem Handžić, Ahmed Aličić, porodična imena Kaloševići, Benkovići i Divjanovići, Mustafa-beg, Ahmed-paša, Ahmed-paša Dugalić, hodža Ahmet iz sela Kaloševci (Kalošević), hodža Husein iz sela Plužići (Piljužići), župa / nahija Nenavište (Nenavišće), sela: Čečava, Hrastuš, Jakiš, Volović, Modrič, mjesta / sela: Kruševica, Gornja Modriča ili Kaloševci (Kalošević), mahale sela Gornja Modriča: Gornja Radnja, Donja Radnja i Cerovica, mahala / selo Kruštica (Kruščica), sela Bobare i Hranković, selo Do(l)nja Modriča ili Ukrinica, Mustafa-begova džamija i Mustafa-begov vakuf u Tešnju, Ahmed-pašin vakuf za džamije u Kaloševcima i Kruštici i/ili Hrankoviću, Gazi Husref-begov vakuf u Tešanjskoj nahiji, islamizacija, arheološki nalazi.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Mirza Hasan Ćeman

Naziv Knjige: Abdullah-pašina džamija u Tešnju u Bosni i Hercegovini

Sažetak: Autor razmatra pitanje datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija u stvari predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine. Na temelju podataka iz spomenutog Tešanjskog sidžila u prijevodu profesora Ahmeda Aličića može se zaključiti da se u spomenutom sidžilu ne spominju niti Mustafa-paša niti Mustafa-pašina džamija. U navedenom historijskom izvoru spominje se samo Mustafa-beg (sin Ahmed-paše) porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, koji je uvakufio određena sredstva za održavanje određenih objekata u Tešnju. Moglo bi se, uvjetno, zaključiti da su ta sredstva dijelom bila uvakufljena i za Mustafa-begovu džamiju u Tešnju. Drugim riječima, ne postoje historijski podaci niti neka druga naučna metodologija na temelju kojih bi se izjednačila Avdi-pašina džamija s Mustafa-begovom ili nepostojećom Mustafa-pašinom džamijom. U nastavku autor razmatra moguće terminus post quem i terminus post quem non za nastanak Avdi-pašine džamije i zaključuje da je spomenuta džamija ucrtana u cteže nastale pri opsadi Tešnja od strane autrijske vojske pod zapovjedništvom princa Eugena od Savoje 1697. godine. Stoga se godina 1697. može smatrati terminus post quem non za nastanak ove džamije. S druge strane, godina početka Kandijskog rata 1645. mogla bi se uvjetno smatrati prvim mogućim terminus post quem za nastanak džamije. Međutim, kako se veoma rijetko džamije podižu u ratnim uvjetima i vremenima moglo bi se, uvjetno, pretpostaviti mogućnost da je Avdi-pašina džamija mogla nastati u vremenu oko 1639.-1642. godine. To što spomenuti sidžil ne spominje ovu džamiju u navedenim godinama ne isključuje mogućnost da ista džamije nije mogla biti podignuta neposredno pred 1639.-1642. godinu, tokom navedenih godina ili neposredno poslije njih. U svakom slučaju sigurno određeni terminus post quem za nastanak Avdi-pašine džamije je 1604. godina. Naime, te godine Avdi-pašina džamija nije upisana u Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine. U knjizi autor raspravlja i o mišljenju da je spomenutu džamiju mogao podići bivši kadija Tešnja Ahmed Seid Defterdarević u vremenu između ili oko 1740.-1742. godine i navodi neutemeljenost navedenog mišljenja jer se godina 1697. može smatrati za terminus post quem non za nastanak ove džamije. U nastavku autor raspravlja i o dataciji Sejjid Sulejmanove, Hasanbegovića ili Guvanjaske (Harman) džamije u Tešnju. Po ovom pitanju autor utvrđuje da se godina 1753. može se smatrati za terminus post quem non, odnosno za terminus ante quem za izgradnju navedene džamije. Naime, Sejjid-Sulejmanova džamija prvi put se spominje u izvoru iz 1753. godine. Drugi podatak po kojem je ova džamija obnovljena od strane Sejjida-Sulejmana 1863. godine predstavlja drugi važan terminacijski međaš. Navedeni datum (1863.) predstavlja terminus ante quem, odnosno terminus post quem non za nastanak ove džamije. Ona je svakako nastala prije njene obnove 1863. godine. Kako spomenuti crteži opsade Tešnja iz 1697. godine ne donose prikaz objekta Guvanjaske (Harman) ili Sejjid-Sulejmanove džamije može se zaključiti da godine 1697. i 1753. mogu i trebaju uzeti kao vremenski okvir nastanka navedene džamije. Drugim riječima godina 1697. predstavlja terminus ante quem non, odnosno terminus post quem za nastanak ove džamije dok godina 1753. predstavlja suštinski terminus ante quem, odnosno terminus post quem non za nastanak ove džamije. Uporedo s razmatranjima o dataciji i atribuciji Sejjid-Sulejmanove džamije autor raspravlja i o istoimenoj mahali (poznata i kao Gumno ili mahala Harman) te o nastanku Ciganske mahale, odnosno mahale Ciganluk ili Karanfil mahale u Tešnju. Na kraju autor govori i o pitanju postojanja Tabhana džamije u mahali Tabaci u Tešnju u kontekstu mišljenja iznesenog od strane Adema Handžića. Na temelju promjene načina čitanja određenog termina koji je ujedno i toponim (Tophana mahala, Tophana džamija promijenjeno u Tabhana mahala, Tabhana džamija) u dva prijevoda Tešanjskog sidžila iz 1740.-1746. (objavljen 1984. godine) i Sidžila Tešanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine (objavljen 2005. godine) od strane istog prevoditelja te prostorne urbane analize kasabe Tešanj, autor knjige smatra da Tabhana džamija kao četvrta džamija u mahali Tabaci uopće nije postojala. Odnosno, autor smatra da je naziv Tabhana džamija predstavljao samo jedan od oblika naziva za Hadži Aliju džamiju (poznata i kao Donječaršijska ili Dibekhana džamija).

Ključne riječi: Tešanj, Tešanjska nahija, palanka / kasaba Novi Šeher, Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine, Sidžil tešanjskog kadiluka (1740.-1752.), Mustafa-paša, Mustafa-beg, Ahmed-paša, Abdullah-paša Defterdarija Sarajlija, Ahmed Seid Defterdarević, Mustafa-pašina džamija, Abdullah-pašina (Avdi-pašina ili Defterdarija) džamija, Mustafa-begova džamija i Mustafa-begov vakuf, Sejjid Sulejmanova džamija (Hasanbegovića, Harman ili džamija na Gumnu), mahala Tophana ili Tabhana, džamija Tophana ili Tabhana, Sufi Oručev mesdžid i/ili Hamza-begova džamija, Hadži Nesuhova ili Kapa džamija, Ciganluk ili Karanfil mahala, opsada Tešnja od strane autrijske vojske 1697. godine, Maglaj, princ Eugen od Savoye, grof Luigi Marsigli.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Sibela Zvizdić

Naziv Knjige: Socijalna podrška i rezilijencija kod djece i adolescenata

Sažetak: U okviru knjige „Socijalna podrška i rezilijencija kod djece i adolescenata“ autorica obrazlaže i razjašnjava rezilijenciju i njenu prirodu detaljno se osvrnuvši na porijeklo i razvoj koncepta rezilijencije, najpoznatije definicije, teorijske modele, istraživanja rezilijencije te mjerne instrumente za ispitivanje rezilijencije. Također, značajan dio knjige obuhvata objašnjenje koncepta socijalne podrške, istraživanja o efektima socijalne podrške na tjelesno i mentalno zdravlje ljudi te prilagodbu djece i adolescenata. Na kraju knjige autorica obrazlaže značaj pojedinih izvora socijalne podrške (obiteljska podrška; vršnjaci, nastavnici i škola kao izvor podrške te podrška zajednice) za rezilijenciju djece i adolescenata.
Značaj ove knjige leži u njenoj primjeni kako u oblasti mentalno-zdravstvenog rada zbog ukazivanja na moguća polja proširivanja i unapređivanja preventivne djelatnosti tako i u oblasti školske psihologije i psihologije obrazovanja posebno zbog mogućeg obogaćivanja i razvoja psihološke prakse u školama u smislu usmjeravanja energije na one zaštitne faktore (npr. percipirane socijalne podrške) koji svojim djelovanjem doprinose rastu, održavanju i poboljšanju rezilijencije u doba djetinjstva i adolescencije.

Ključne riječi: Rezilijencija, socijalna podrška, djeca i adolescenti.

Preuzmi knjigu


 

Autori: Jadranka Kolenović-Đapo, Saša Drače , Nina Hadžiahmetović

Naziv Knjige: Psihološki mehanizmi odbrane: Teorijski pristupi, klasifikacija i vodič za vježbe

Sažetak: Knjiga se sastoji iz dva dijela: teorijskog i praktičnog dijela (vodiča za učenje). U teorijskom dijelu su prikazane teorije odbrambenih mehanizama: klasična psihodinamska teorija, neonalitička teorija i socijalno-kognitivni pristup odbranama ličnosti. Na temelju brojnih empirijskih spoznaja i teorijskih tumačenja, fokus aktivacije odbrambenih mehanizama je pomjeren sa impulsa koji proizvode anksioznost, na više razine, te se smatra da je prmarna funkcija odbrambenih mehanizama u zaštiti i uzdizanju selfa i samopoštovanja. Ova potonja funkcija podržana je snažnim empirijskim nalazima u rigoroznim eksperimentalnim uvjetima u području socijalne psihologije. Posebno je zanimljivo, da sto godina nakon Freuda, neke klasične odbrane ličnosti su danas žive i zdrave.
Općeprihvaćeno mišljenje jeste da se odbrambeni mehanizmi aktiviraju automatski, dok su strategije suočavanja, kao jedan od oblika mentalnih odbrana, svjesno i ciljno odabrane u suočavanju sa različitim stresorima.
Od brojnih taksonomija odbrambenih mehanizama, u knjizi smo se vodili klasifikacijom E. Vaillanta, koji je odbrane ličnosti predstavio hijerarhijski. Pored ovih poglavlja u knjizi su razmatrana pitanja o adaptibilnosti upotreba odbrambenih mehanizama. Među autorima iz različitih paradigmi konzistentno je mišljenje da svaka odbrana sadrži određeni stupanj distorzija. U odnosu na stupanj distorzije involviran u određenu odbranu ovisi prilagodba pojedinca i kvalitet interpersonalnih relacija.
Teorijski dio knjige završava poglavljem u kojem su elaborirani načini mjerenja odbrambenih mehanizama. U praktičnom dijelu koncipirano je 30 studija slučaja i 50 primjera, sa svrhom da olakšaju studentima da bolje ovladaju problematikom odbrambenih mehanizama.

Ključne riječi: Ego, self, odbrambeni mehanizmi, načini suočavanja, ličnost, emocije.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Amir Pušina

Naziv Knjige: Stil u psihologiji: teorije i istraživanja

Sažetak: U ovome radu propitan je konstrukt stila u psihologiji. U teorijskom dijelu predstavljeni su i analizirani psihološki okviri razumijevanja i pojmovna određenja; integrativni stil-modeli; Teorija mentalnog samo-upravljanja kao jedna od reprezentativnih stil-teorija. Argumentirano je u prilog hipotezi o podudarnosti-značaju i primjeni saznanja o stilovima mišljenja, inteligenciji i ličnosti u učenju i poučavanju, osobito poticanju kreativnog mišljenja. Empirijski dio sadrži pregled i analizu značajnijih validacijskih svjetskih studija o teoriji mentalnog samo-upravljanja kao uvod u bosasko-hercegovačke studije o validnosti teorije. Rezultati do kojih smo došli ukazuju na konstruktnu, internu i eksternu validnost teorije mentalnog samo-upravljanja. Temeljni mjerni instrument operacionaliziranja teorije, bosansko-hercegovačka verzija Upitnika o stilovima mišljenja, kroz prizmu dvije psihometrijske teorije (tradicije)-Klasičnu teoriju testa i Teoriju ajtemskog odgovora, demonstrirao je zadovoljavajuće psihometrijske karakteristike. Došli smo do saznanja, kao i drugi istraživači u svijetu, o potrebi restrukturiranja pet-dimenzionalnog na tri-dimenzionalni model teorije. Rezultati o eksternome validiranju ukazuju da postoje logički, psihološki i kulturalno konzistentne relacije između stilova mišljenja i različitih socio-demografskih varijabli koje substancijalno podržavaju konvergentnu i diskriminantnu validnost teorije. Ovdje naročito ističemo demokratski odgojni stil i nastavni polimetodizam kao moguće poticajne faktore kreativnost-generirajućih stilova mišljenja te autokratski odgojni stil i monometodizam kao generatore egzekutivnih stilova mišljenja. Utvrdili smo, takođe, kako temeljem intelektualnih stilova-stilova mišljenja koje preferiraju, naši mladi imaju izraženije kreativne potencijale nego njihovi vršnjaci iz drugačijeg kulturalnog miljea.

Ključne riječi: Stil mišljenja, intelektualni stil, teorija mentalnog samo-upravljanja, kreativnost.

Preuzmi knjigu


 

Autori: Namir Karahalilović, Munir Drkić

Naziv Knjige: Ahmed Sudi Bošnjak – komentator perzijskih klasika

Sažetak: Ahmed Sudi Bošnjak ubraja se među veoma značajne komentatore u Osmanskom carstvu klasičnih djela napisanih na arapskom i perzijskom jeziku. Iz njegovog autorskog opusa vidljivo je da je bio opredijeljen prvenstveno za istraživanje gramatike arapskog i perzijskog jezika te jedan novi pristup u podučavanju tih dvaju jezika. Ipak, Sudi je ostao najviše poznat po svojim komentarima triju klasičnih tekstova na perzijskom jeziku – Sa'dijevih djela Đulistan i Bustan, te Hafizovog Divana. Sudijevi komentari ovih triju djela bili su najviše korišteni i najbolje primljeni u Osmanskom carstvu u periodu od XVI do XIX stoljeća, a tokom XIX stoljeća neki fragmenti iz njih prevođeni su i na njemački i engleski jezik, što također govori o njihovoj dobroj recepciji. I pored činjenice da spada u najznačajnije autore s prostora Bosne, komentatorski opus Ahmeda Sudija Bošnjaka nije dosad predstavljen i valoriziran na cjelovit i kritički način. Predmet ove monografije jeste komentatorski opus Ahmeda Sudija koji se odnosi na spomenuta tri klasična djela iz perzijske književnosti. U svakom od triju poglavlja, koja predstavljaju analizu ovih komentara, ukratko su predstavljena komentirana djela, i to na temelju savremenih istraživanja perzijske književnosti, nakon čega su analizi podvrgnuti Sudijevi komentari. Svaki od komentara analiziran je na pet nivoa, i to: pisanje i izgovor (što u znatnoj mjeri odogvara fonetskoj i grafološkoj analizi), gramatika (morfologija i sintaksa), stilistika, kulturna historija i konačno semantika. Znatna pažnja poklonjena je i Sudijevim kritikama prethodnih komentatora, jer ta kritika i polemike s drugim autorima zauzimaju važno mjesto u njegovim komentarima. Ovim trima poglavljima prethode dva kraća poglavlja. Jedno od njih tematizira prisustvo i status što su ga uživali perzijski jezik i književnost na području Male Azije i Osmanskog carstva od XI stoljeća, kad utjecaj perzijskog jezika postaje primjetan, do XVI stoljeća, na čijem je kraju svoja djela pisao Ahmed Sudi. Drugo poglavlje posvećeno je životu i djelima Ahmeda Sudija. U vezi s njegovim životom konsultirani su dosad napisani biografski izvori, ali jednako i brojni navodi samoga autora o svome životu ostavljeni u njegovim djelima. Zatim su pobrojana Sudijeva djela s kratkim objašnjenjima o recepciji najznačajnijih među njima. Iz provedene analize izvodi se zaključak da je Ahmed Sudi u svojim komentarima slijedio veoma jasan metodološki postupak te da se njegov pristup odlikuje izuzetno visokim nivoom istraživačke akribije, što je bilo presudno za uspjeh njegovih komentara. Mišljenja smo da je najveći doprinos ostavio u gramatičkom opisu perzijskog jezika, posebno imajući u vidu činjenicu da u Sudijevo vrijeme još uvijek nije postojala cjelovita gramatika perzijskog jezika, a gramatički opis svodio se na fragmentarna objašnjenja, koja su sama izvođena pod velikim utjecajem gramatičkog opisa arapskog jezika. Najznačajnijim se može označiti Sudijev opis tvorbe glagolskih oblika i uvođenje sasvim novoga oblika infinitiva, koji ustvari ne postoji u perzijskom jeziku, ali je, bez ikakve sumnje, bio od velike pomoći nenativnim govornicima prilikom učenja perzijskog jezika. Uvođenje novog oblika infinitiva pokazuje kako je Ahmed Sudi Bošnjak posjedovao istančan osjećaj za gramatičke finese, a njegov istraživački postupak u tom domenu zaslužuje pohvalu.

Ključne riječi: Ahmed Sudi Bošnjak, filološki komentari klasičnih djela, Đulistan, Bustan, Divan Hafiza Širazija, nivoi analize: pisanje i izgovor, gramatika, stilistika, kulturna historija, semantika.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Đenita Haverić

Naziv Knjige: Jezik i stil djela Bulbulistan Fevzija Mostarca

Sažetak: Osnovni zadatak knjige „Jezik i stil djela Bulbulistan Fevzija Mostarca“ jeste lingvistička i stilistička analiza cjelokupnog djela Bulbulistana, i to analiza njegova perzijskog izvornika, kako bismo se upoznali sa jezikom i načinom pisanja Fevzija Mostarca. Djelo Bulbulistan Fevzija Mostarca predstavlja riznicu bošnjačke baštine i ima neprevaziđenu vrijednost, budući da je to jedino prozno djelo kod Bošnjaka pisano na perzijskom jeziku. Budući da mnoga pitanja u perzijskoj stilistici nisu osvjetljavana na način savremene zapadne stilistike, u knjizi je ukazano na pojedine razlike u tim pristupima, a ovo je djelo osvijetljeno sa aspekta savremene stilističke nauke.
Međutim, ova knjiga se u ostvarivanju svog zadatka ne zaustavlja samo na granicama lingvostilističke analize. Naime, prije nego što se pristupilo jezičkoj i stilističkoj analizi Bulbulistana, s ciljem boljeg shvatanja strukture samog djela, tematike i motiva zastupljenih u djelu, Bulbulistan se dovodi u kontekst intertekstualnih dijaloga sa drugim djelima perzijske klasične književnosti, konkretnije sa Đulistanom i Beharistanom, koja su predstavljala uzor i ideal Fevziji tokom pisanja Bulbulistana.
Jezik Bulbulistana analiziran je u svim jezičkim segmentima i stilskim ostvarenjima, i to na planu: fonostilistike, leksikostilistike, morfostilistike, sintaksostilistike i semantostilistike.
Na osnovu navedenih jezičkostilskih karakteristika Bulbulistana na svim nivoima može se kazati da je Fevzi Mostarac, iako nije nativni govornik perzijskog jezika, uspio da napiše djelo na perzijskom jeziku, po uzoru na najbolju perzijsku prozu. I pored toga što je Fevzijev stil pisanja u pojedinim segmentima sličan stilu njegovih uzora, ipak se može reći da je on u Bulbulistanu uspio izgraditi svoj individualni, osebujni stil pisanja, jedinstven samo njemu, čime se, svakako, povećava vrijednost samog djela.

Ključne riječi: Fevzi Mostarac, Bulbulistan, intertekstualnost, lingvostilistička analiza, fonostilistička analiza, leksičkostilistička analiza, morfostilistička analiza, sintaksostilistička analiza, semantostilistička analiza.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Namir Karahalilović

Naziv Knjige: Kritičko izdanje djela Perivoj slavuja (Bolbolestān) autora Fevzija Mostarca

Sažetak: Djelo Perivoj slavuja (Bolbolestān) autora Fevzija Mostarca jedno je od najznačajnijih djela bošnjačke i bosanskohercegovačke književne baštine na orijentalnim jezicima. Premda je nastalo u prvoj polovini XVIII stoljeća, do prije tri godine bilo je dostupno isključivo u formi rukopisnih primjeraka koji se čuvaju u bibliotekama u nekoliko zemalja. Takvo stanje umnogome je otežavalo pristup djelu i njegovo korištenje, te su ga mogli konsultirati isključivo iranisti koji posjeduju potreban nivo jezičke i paleografske kompetencije. Od 2011. objavljena su dva kritička izdanja djela. Uvidom u ta izdanja utvrđeno je da su ona opterećena brojnim nedomicama i nejasnoćama, kao i propustima i pogreškama metodološke naravi, te da postoje uvjerljivi naučni razlozi za pripremu novog kritičkog izdanja spomenutog djela. Ovo kritičko izdanje priređeno je na osnovu šest najznačajnijih rukopisnih primjeraka djela, koji se čuvaju u bibliotekama u Zagrebu, Bratislavi i Istanbulu, a opremljeno je odgovarajućom naučnom aparaturom. U njemu su otklonjene uočene greške iz prethodna dva kritička izdanja, kao i nepravilnosti uočene u rukopisnim izvorima koji su korišteni za njegovu pripremu. Kritičkom izdanju izvornika na perzijskom jeziku prethodi uvodna studija, a nakon njega slijede prijevod teksta obrađenog djela na bosanski jezik i komentari.

Ključne riječi: Fevzi Mostarac, Perivoj slavuja (Bolbolestān), kritičko izdanje, paleografija, kodikologija, filološka obrada teksta.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Nina Alihodžić

Naziv Knjige: RIJEČI KAO PHARMAKON: Romaneskno propitivanje identiteta
u postkolonijalnoj književnoj teoriji

Sažetak: Uže područje istraživanja unutar knjige je analiza romana zamišljena kao doprinos promišljanja prakse čitanja pri kojoj je pozornost usmjerena na propitivanje romaneskne artikulacije identiteta. Zamisao analize je da ukaže na jednu od mogućih strategija čitanja, koja se nadaje jednom vrstom potrage, u onoj mjeri u kojoj se roman kao žanr, ne svodi na raspravu o prekoračenju, nego je i sam prekoračenje, kako jezika tako i odnosa što se jezikom i u jeziku postavljaju. Teorijska podloga istraživanju bazirana je na pristupu postkolonijalnoj književnoj teoriji kao širokom interdisciplinarnom polju, u kojem se oslikavaju posljedice kolonijalizma u našem razumijevanju povijesti, politike, kulture i književnosti. Analiza je usmjerena na pozorno čitanje teksta ali i na prepoznavanje, samo osnovnih aspekata uticaja Derridine dekonstrukcije, Foucaltove teorije diskurza i Lacanove reinterpretacije psihoanalize. Praktična primjenjivost i relevantnost spoznaje upozoravajuće su i zamišljene samo kao jedna od mogućih strategija približavanja književnim tekstovima, jer se svaka zacrtana putanja metodologije odaje kao namjerno posezanje za položajem u kojem smo hipotetički, žrtve „najpodmuklijeg lukavstva moći“, gdje naša čitanja vrlo teško klize u neprekidnom procesu redefiniranja rubnog i središnjeg.

Ključne riječi: Poststrukturalizam, postmoderni roman, postkolonijalni roman, identitet, autobiografija, metafikcija, historiografska metafikcija.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Grupa autora

Naziv Knjige: A Festschrift for Professor Snežana Bilbija/Zbornik radova u čast profesorice Snežane Bilbije

Sažetak: Zbornik radova u čast profesorice Snežane Bilbije priređen je u čast 42 godina rada i 65 godina života prof. dr. Snežane Bilbije sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Zbornik sadrži 19 radova koji su podijeljeni u dvije skupine - radovi iz oblasti engleske i američke književnosti i kulturoloških studija (5 radova) i radovi iz oblasti engelskog jezika, lingvistike i prevođenja (14 radova). Autori su članovi Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu i doktorandi profesorice Bilbije sa više univerziteta u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: Zbornik, engleski jezik, lingvistika, prevođenje, engleska i američka književnost, kulturološke studije.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Damir Marić

Naziv Knjige: Anaksimandar

Sažetak: Na našim jezicima skoro da ne postoje studije o pojedinim predsokratovskim filozofima. Na raspolaganju su nam jedino knjige iz povijesti filozofije ili generalni prikazi, koji su uglavnom stari nekoliko decenija. Međutim, u svijetu su početak filozofije i znanosti, te pojedini mislioci tog perioda, neprestana tema filozofskih promišljanja. Anaksimandar (oko 610-546 g. p.n.e.) zaslužuje posebnu pažnju jer je on mislilac koji je vjerovatno prvi dao sveobuhvatan i detaljan opis nastanka i funkcioniranja kozmosa, a to, za razliku od njegovog prethodnika Talesa o kojem ne znamo mnogo, potvrđuju svjedočanstva iz antike. Svjedočanstva nam donose da je Anaksimandar vjerovatno prvi Grk koji je napisao filozofsku knjigu, koja je pri tome vjerovatno prva prozna filozofska knjiga, ako ne i prva prozna knjiga kod Grka uopće. Izumio je gnomon (sunčev sat) ili ga je prvi upotrebljavao u Grčkoj. Tekođer je prvi napravio kartu naseljenog svijeta, pa ga neki nazivaju ocem geografije. Dao je prvi racionalan opis nastanka kozmosa, a zbog svoga učenja o apeiron-u neki stručnjaci ga smatraju prvim metafizičarem. Prvi je smatrao da Zemlja lebdi u prostoru, odnosno da nije oslonjena ni na šta. Uveo je matematiku u kozmologiju i prvi je pokušao odrediti veličine Zemlje i nebeskih tijela i njihove međusobne udaljenosti, što ga po mišljenju nekih stručnjaka čini prvim znanstvenikom. Kao što je iz prirodnih uzroka i na racionalan način objasnio nastanak kozmosa, isto tako je objasnio njegovo funkcioniranje u sadašnjoj, razvijenijoj formi, te je dao objašnjenje meteoroloških pojava.

Ključne riječi: Anaksimandar, apeiron, arhe, kozmogonija, kozmologija.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Alija Pirić

Naziv Knjige: Mogućnosti čitanja teksta

Sažetak: Knjiga se sastoji od dvije studije, jedna o Andrićevim ranim pripovijetkama a druga o putopisu na primjeru putopisa Zuke Džumhura. Prva studija je analiza Andrićevih pripovijedaka iz perspektive Bahtinove teorije karnevalizacije književnosti a druga koja se bavi teorijom putopisa na primjeru putopisne proze Zuke Džumhura. U prvoj studiji nalazi se analiza ranih Andrićevih pripovijedaka iz perspektive Bahtinove teorije karnevalizacije književnosti. Druga studija analizira putopis kombinirajući nekoliko pristupa i metoda čitanja teksta.

Ključne riječi: Karnevalizacija, deepizacija, smijeh, ambivalentnost, groteska, žena, tijelo, luda, renesansa, funkcija umjetnosti, hedonističko i utilitarno, putopis, putopisni subjekt, posredovanje, prostor.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Alma Sokolija

Naziv Knjige: L'argot parisien et l'argot sarajevien avec les dictionnaires : description et comparaison historiques, linguistiques et sociolinguistiques

Sažetak: Ce livre consiste en deux volumes: le premier est une analyse historique, linguistique et sociolinguistique des phénomènes argotiques en France et en Bosnie et le deuxième volume englobe deux dictionnaires linguistiques: celui de l'argot parisien et celui de l'argot Sarajevien. Cette étude est créée à partir du travail sur le terrain et elle est inspirée par l'école de sociolinguistique et de sociologie américaine. Le corpus, présent dans les deux dictionnaires, est recueilli grâce aux interviews et à la méthodologie de l'observation participante. Ces argots sont étudiés selon le rôle qu'il jouent dans ces deux langues en fonction des faits sociologiques de deux pays respectifs. Les ressemblances structurelles sont visibles mais quelques différences que l'on peut aussi remarquer sur le plan métaphorique et sémiotique nous font réfléchir sur les différences culturelles et économiques ainsi que sur les différentes histoires des colonisations de deux sociétés en question. Ainsi, les mots de l'argot sarajevien: crta, štrafta, čiza n'ont pas d'équivalent en argot français de même que les mots: le bled et le beur n'ont pas d'équivalent en argot commun bosnien. Cette étude de l'argot nous permet de voir de manière générale dans quelle mesure la langue est un miroir de la société où elle est générée et où elle évolue.

Ključne riječi: Argot, registres, lexicologie, sociolinguistique, analyse contrastive, français, bosnien, dictionnaires.

Preuzmi knjigu


 

Autori: Esad Duraković i Lutvo Kurić

Naziv Knjige: Qur'an: Stylistic and Mathematical Miracle

Sažetak: The book Qur'an: Stylistic and Mathematical Miracle presents mutually two methods in the interpretation of the Qur'anic text. The first method is stylistic and the second is mathematical.
In this book, the autors present both methods convinced that they both are inherent to the Text and valid in its interpretation. The book shows that these two methods are neither opposed to one another nor even parallel, but that they operate in the form of synthesis affirming the same basic values of the Text. The strength of the Text, marked by its openness to all times, is presented in this synthesis in a new way. It is shown that even mathematical language per se can be regarded as suggestive, metaphorical and connotative when it comes to the consonant enigmas at the beginnings of Qur'anic suras. Two kinds of poetics, literary and mathematical one, elaborated in the book are found not opposing to each other, but mutually complement.
The first part of the book referring to the poetic and stylistic interpretation of the Text was written by Esad Duraković, while the part referring to its mathematical analysis was written by Lutvo Kurić.

Ključne riječi: Qur'an, poetics, consonant enigmas, stylistic and mathematical interpretation, codes, tradition, synthesis.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Salmedin Mesihović

Naziv Knjige: PROCONSVLES, LEGATI ET PRAESES. Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije

Sažetak: Knjiga „PROCONSVLES, LEGATI ET PRAESES. Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije“ je posvećena istraživanju institucije provincijskog namjesnika u antičkom periodu naše historije. U okviru navedene tematike se prvo obraća pažnja na uspostavu rimske vlasti i reguliranje teritorijalno – upravne organizacije. Nakon toga se analizira sama institucija provincijskog namjesnika, njene ovlasti i njen evolutivni razvitak od prvih decenija augustovskog režima pa sve do kolapsa antičkog historijskog razdoblja na Zapadnom Balkanu. Namjesnička institucija je pratila i razvitak Provincije i promjene njene unutarnje strukture, teritorijalnog opsega, pa i način života njenih stanovnika. Samim tim i namjesnička dužnost u Provinciji nije bila statična formacija, nego je bila prilagođavana situaciji, kontekstu, te faktorima vremena i prostora. Načelno se razdoblje namjesništva može podijeliti na tri razdoblja i to : a) doba prokonzula, b) doba legata propretora i c) doba presesa. Prvo razdoblje je bilo najkraće i završilo je već u drugoj deceniji augustovskog režima, dok je drugo razdoblje ono koje je dalo najveći i najtrajniji pečat namjesničkoj instituciji. Legati propretori i njihova djelatnost su usko bili vezani za prodiranjem grčko – rimske klasične kulture u ilirske zemlje. Nakon završetka Velikog Ilirskog ustanka u septembru 9. god. n. e., zadatak legata propretora se svodio ponajviše na reguliranje civilnih poslova te značajne infrastrukturne radove. Pojedini od tih legata, kao Publije Kornelije Dolabela, su svojom djelatnošću (posebno u gradnji infrastrukture, te reguliranjem katastarsko – zemljišnih odnosa) postavili temelje budućeg civilizacijskog progresa na današnjem Zapadnom Balkanu. Kaos koji vlada od sredine III. st. n. e. doveo je do uspostave novog sustava →dominata, u okviru kojeg se revidira i staro provincijsko i namjesničko ustrojstvo. Novi namjesnici sa titulom preses su sjena moći nekadašnjih prokonzula i legata propretora (posebno onih iz prve polovice I. st. n. e.).

Ključne riječi: stari Rim, klasične civilizacije, antika, namjesnici, August, Dolabela, Ilirik.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Salmedin Mesihović

Naziv Knjige: Historija Autarijata

Sažetak: Autarijati su predstavljali najmoćniji i najbrojniji ilirski narod u periodu koji je predstavljao prekretnicu u povijesnom razvitku čitavog Balkanskog poluotoka (VI – IV. st. p. n. e.) i autarijatski uspon i pad korenspodirali su sa klasičnim razdobljem grčke povijesti. Njihovo prisustvo na zapadnom i centralnom Balkanu osvjedočeno je nizom povijesnih podataka, filološkim reliktima i obiljem do sada pronađene materijalne građe. Istraživanje Autarijata i glasinačke kulture starijeg željeznog doba započelo je krajem XIX. st. i nastavljeno je uz prekide sve do kraja XX. st., ali i pored intenzivnog istraživanja do danas još uvijek nije prezentirana cjelovita studija o Autarijatima. Porijeklo ovog ilirskog naroda treba tražiti u kontinuiranom razvitku proto-ilirskih populacija koje su naseljavale jugoistočnu Bosnu i gornje Podrinje u brončano doba. Seoba «nosilaca žarnih polja» koja je u velikoj mjeri izmijenila etničku i kulturnu sliku Podunavlja i jednog dijela Balkana nije u tolikoj mjeri zahvatila prostor rasprostiranja glasinačke kulture kasnog brončanog doba. Nakon stabilizacije prilika, prelaskom u starije željezno doba započinje i nagli narodnosni, kulturni i politički razvitak autarijatskih zajednica. Taj proces je rezultirao i usložnjavanjem društveno-političke strukture autarijatskih zajednica, i prerastanjem rodovsko-plemenske organizacije u prve začetke teritorijalno omeđenih kneževina od kraja VIII. st. p. n. e. U više tumula koji se datiraju u VII. i VI. st. p. n. e. pronađeni su iznimno bogati grobovi u koje su bili sahranjeni članovi lokalnih kneževskih dinastija. Međutim, uslijed više razloga izazvanih vanjskim političkim i ekonomskim uticajima, krajem VI. st. p. n. e. dolazi do ujedinjena autarijatskih zajednica u jedinstveni politički entitet. Zahvaljujući ujedinjenju Autarijati započinju ekspanziju najvećim dijelom usmjerenu prema istoku i zemlji Tribala, te prema jugu gdje su pobijedili Ardijejce, svoje stare suparnike u borbi za zone ispaše i slana vrela. Svojom aktivnošću na prijelazu iz VI. u V. st. p. n. e. Autarijati su za narode, koji su direktno osjetili njihovu ekspanziju imali, velike posljedice. Ardijejci su pomjereni prema primorju a Tribali dalje prema istoku, na prostore na kojima su oba naroda odigrala svoju povijesnu ulogu. Svojom ekspanzijom Autarijati su ostvarili hegemoniju na jednom dijelu unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. I autarijatski vladajući sloj je sada dostigao zenit svoga imovinskog i političkog razvitka, što se na najbolji način pokazuje u nizu bogatih vladarskih tumula i grobova nastalih tijekom V. st. p. n. e. Na ovo vrijeme se sigurno odnose i Strabonove riječi o Autarijatima kao «nekoć najvećem i najmoćnijem ilirskom narodu». Nakon dostignutog zenita započinje lagani pad Autarijata koji se završava 310. god. p. n. e. naglim prestankom egzistencije autarijatske narodnosne zajednice i glasinačke kulture starijeg željeznog doba uslijed keltske invazije. Autarijati su iza sebe ostavili materijalno bogatstvo. Do sada je evidentirano više od 100 gradina koje su sigurno naseljavali Autarijati, odnosno zajednice iz kojih su oni nastali i na tisuće tumula u koje su oni bili sahranjivani. Pokretni materijal (poglavito nakit i oružje) pokazuje na sebi sve specifičnosti autarijatskog narodnosnog i kulturnog bića i svu originalnost autarijatskog duha. Sva višestoljetna produkcija metalnih proizvoda i keramike se odvija u kontinuiranom slijedu i jedan tipski oblik u velikom broju slučajeva postupno prelazi u novi tip. Najbolji primjer spomenutog tipskog kontinuiranog razvitka nalazi se na objektima izrađenim od metalnog lima koji kao završni tip svoje evolucije imaju luksuzne zlatne i srebrne pojaseve «mramoračkog tipa». Autarijati kao klasičan primjer gorštačkog naroda pokazuju i sve osobenosti gorštačkog mentaliteta, koji se najviše izražava u sklonosti ka konzervativnosti i što je moguće dužem zadržavanju starih formi života i vjerovanja. U navedenoj činjenici nalaze se i razlozi zbog kojih Autarijati uporno zadržavaju sahranjivanje u tumule na načine koji se u načelima nije mnogo mijenjao sve do konačnog kraja glasinačke kulture. Sudeći po nalazima izgleda da je pored kulta predaka veliku ulogu u religioznom životu Autarijata imao i kult solarnog božanstva. Na tragove solarnog kulta se nailazi u iznimnom broju širom autarijatskog teritorija. Gospodarstvo Autarijata se zasnivalo na stočarstvu kao primarnoj grani te na metalurgiji, zanatstvu i trgovini. Ovaj ilirski narod zbog svoga značaja i velike potražnje za grčke i italske robe je bio i najveći trgovački partner na zapadnom i centralnom Balkanu grčkim i italskim trgovcima između VII. i IV. st. p. n. e.

Ključne riječi: Iliri, Autarijati, Istočna Bosna, Glasinačka kultura, Kelti, starije željezno doba.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Grupa autora

Naziv Knjige: Zemlje antičkog Ilirika prije i poslije Milanskog edikta

Sažetak: Život i djelo Konstantina Velikog (Flavius Valerius Aurelius Constantinus Augustus 306. – 337.) predstavlja jednu od najbolje istraženih tema kada je u pitanju antička historiografija. Zahvaljujući čuvenom Milanskom ediktu iz 313. godine Konstantin je postao miljenik crkve. S tim u vezi ovaj dokument je postao predmet izučavanja ne samo historiografije već i klasične filologije, teologije, arheologije i pravne nauke. Ipak treba imati u vidu da edikt predstavlja samo jednu fazu u općekulturnom preobražaju ilirskih provincija Mezije Superior (Moesia Superior), Dalmacije (Dalmatia), Panonije Superior (Pannonia Superior) iPanonije Inferior (Pannonia Inferior) iz klasičnog ka mediavelnom razdoblju ljudske prošlosti.Svoju popularnost sporazum između Licinija i Konstantina iz 313. godine može zahvaliti najviše ranokršćanskim historičarima Laktanciju i Euzebiju. Kroz radove ovih autora se jasno vidi pristrasnost koja se ogleda u nedostatku pragmatičnosti u njihovom pisanju. Ovu problematiku potrebno je sagledati i očima paganskih autora iz prva dva stoljeća prisustva Isusovih sljedbenika u Rimskom principatu: Plinija, Tacita, Svetonija pa sve do Celsa. U njihovim radovima je primjetna raznolikost koja dokazuje da na opisivanje određene sociološke pojave u antičkom svijetu kulturno - političke prilike imaju izuzetno veliki utjecaj. Shodno tome ne treba zanemariti činjenicu da i savremena antička historiografija ima različit pogled na interpretaciju ranokršćanske historije i uloge koju je Konstantin odigrao u njoj.Edikt iz 313. godine i danas nakon sedamnaest vijekova se ne može posmatrati kao mrtvo svjedočanstvo historije. Oko njega postoje i danas kontraverze. Pravna nauka još uvijek nije odgovorila na pitanje da li je to edikt, pismo, reskript ili mandat.Biografija dominusa Konstantina je posebno vezana za zemlje antičkog Ilirika. Ta velika historijska ličnost došla je na svijet upravo u jednoj od ilirskih provincija, u provinciji Meziji Superior.Dok romanizacija u potpunosti nije zaživjela, prostor je to koji su naseljavali ilirski i keltski narodi kao i trački narodi. Među značajnim gradovima svakako su bili Singidunum, Viminacium, Pincum, Margum ,Ratiaria, HorreumMargi, Naissus, Municipium DD, Ulpiana te Scupi. Upravo u Naissusu (današnjem Nišu) je svoje djetinstvo proveo Konstantin. Bilo je to razdoblje kada je ilirska i rimska paganska religija bila raširena u svoj svojoj raznolikosti. U naučnom pogledu u Meziji se može se pratiti kontinuitet od primitivnih religija te poštivanja domaćih božanstava do uvođenja novih božanstava naroda s kojima dolaze u dodir.Ovi podaci su značajni jer da bi se razumio značaj Milanskog edikta u zemljama antičkog Ilirika neophodno je steći određenu povijesnu sliku kontiniuteta razvoja tog dijela Euromediterana u klasičnom razdoblju ljudske historije. Posebno značajno mjesto u tom procesu zauzima Dalmacija koja je bila najveća ilirska provincija, koju je naseljavala čitava lepeza različitih naroda. Kroz ovu provinciju mogu se pratiti sve osnovne faze razvoja antičke civilizacije od perioda ilirskog helenizma do propasti rimske države.Pored Konstantina antički Ilirik rodnom grudom je nazivala čitava plejada rimskih careva počevši od oca dominata Diokelcijana čija je politička doktrina rezultirala činjenicom da je stanovištvo antičkog Ilirika održavalo živim duh rimskog carstva koji se i u samoj prijestolnici nakon 313. godine počeo gasiti, zajedno sa izumiranjem paganizma. Nakon Milanskog edikta Euromediteranski svijet je polako počeo ulaziti u novu sferu (r)evolucije antičkog društva.

Ključne riječi: Konstantin I Veliki, Milanski edikt, Galerijev edikt, antički izvori, ranokršćanski izvor, rimske provincije, Dalmatia, Moesia, Panonnia, gradska središta, narodi, religija, ekonomija.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Ivo Komšić

Naziv Knjige: The Social Power of Mind - Introduction to the Theory of Social Pulsation

Sažetak:

Ključne riječi: Actions, Individuation, Portable causality, Rationality, Self-consciousness, Social actor, Social causality, Social pulsation, Society subjectivity.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Jasmin Džindo

Naziv Knjige: Italijanske teme

Sažetak:

Ključne riječi: Sufiksacija u italijanskom jeziku, prefiksoidi i sufiksoidi, polirematični oblici, Gepard – Lampedusa.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Jasmin Džindo

Naziv Knjige: Riflessioni sull'italiano

Sažetak:

Ključne riječi: Aspetto verbale, grammatica generativa, formazione delle parole, neologismi, forme polirematiche.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Alena Ćatović

Naziv Knjige: Orijentalno–islamska književna tradicija u stvaralaštvu Hasana Zijaije Mostarca (Transtekstualnost u klasičnoj osmanskoj poeziji)

Sažetak: U istraživanju odnosa stvaralaštva Hasana Zijaije Mostarca i orijentalno-islamske književne tradicije, rad polazi od analize međutekstualnog dijaloga koji poezija ovog mostarskog pjesnika iz 16. stoljeća, uspostavlja sa literarnom tradicijom kojoj je pripadala. Iako je poetika književnosti orijentalno-islamskog kruga bila usmjerena na afirmiranje i reproduciranje već postojećih tekstova, odnosno, njegovala “prisustvo tuđeg teksta u vlastitom tekstu”. Kao teorijski okvir analize međutekstualnih odnosa u poeziji Hasana Zijaije slijedili smo model Gerarda Genettea koji uvodi termin transtekstualnost i izdvaja pet tipova transtekstualnosti: intertekstualnost, paratekstualnost, metatekstualnost, arhitekstualnost i hipertekstualnost.

Analizirajući korpus za ovaj rad, koji su činila izdanja Zijaijinog Divana i Priče o Šejhu Abdurezaku u latiničnoj transkripciji, kao i njihovi rukopisni primjerci, posebno smo se zadržali na kategorijama arhitekstualnosti, metatekstualnosti, intertekstualnosti i hipertekstualnosti. Arhitekstualnost je predstavljala osnovno načelo u istraživanju žanrovske pripadnosti i karakteristika korpusa, odnosno, odnosa koji povezuje tekst sa tipovima diskursa iz kojih potječe. Metatekstualnost, kao odnos komentara i teksta, koji se komentira u stvaralaštvu Hasana Zijaije, realizirala se u vidu autoreferencijalnosti, odnosno, pjesnikove svijesti o samom sebi i vlastitom tekstu. Intertekstualnost, koju Genette definira kao doslovno i efektivno prisustvo nekog teksta u drugom tekstu, u korpusu se mogla pronaći u obliku citata na arapskom i osmanskom turskom jeziku, i aluzija koji potječu iz različitih referentnih područja. Konačno, hipertekstualnost, kao svojstvo tekstova nastalih transformacijom ili imitacijom cjelovitih drugih tekstova, u kojima neki hipertekst obuhvaća i prenosi neki hipotekst, ali tako da ga ne komentira, jeste transtekstualni postupak koji se može prepoznati u Zijaijinoj Priči o Šejhu Abdurezaku, napisanoj u formi mesnevije.

Ključne riječi: Hasan Zijaija, tradicija, divanska književnost, transtekstualnost, intertekstualnost, citatnost, hipertekstualnost.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Sabina Bakšić

Naziv Knjige: STRATEGIJE UČTIVOSTI U TURSKOM JEZIKU

Sažetak: U ovoj su knjizi predstavljene strategije učtivosti u turskom jeziku. Jezički materijal prikupljen iz turskih filmova, televizijskih programa, turskih književnoumjetničkih djela, e-mail poruka i poslovne korespondencije analiziran je prema modelu Penelope Brown i Stephena C. Levinsona. Polazna tačka jeste „obraz“, teorijski konstrukt preuzet od Ervinga Goffmana. Obraz je pojavna strana ličnosti i sastoji se od dva aspekta: pozitivnog obraza koji predstavlja želju da se bude priznat/pozitivno vrednovan u određenoj društvenoj grupi i negativnog obraza koji izražava potrebu/želju da se bude neometan u svom djelovanju i u svojoj slobodi. Svaki razuman učesnik u interakciji nastoji izbjeći govorne činove koji ugrožavaju obraz ili, pak, primjenjuje određene strategije kako bi minimizirao ugrožavanje: strategije nemodificirane direktnosti (bez kompenzacije i ublažavanja), strategije pozitivne učtivosti (koja učvršćuje solidarnost i bliskost između sagovornika izražavajući odobravanje i simpatiju; tu spadaju komplimenti, šale, pozdravi, itd.), strategije negativne učtivosti (cilj je izbjeći nametanje i pritisak na sagovornika upotrebom ograda, deminutiva, isprika, itd.) i strategije nekonvencionalizirane indirektnosti (upotrebom aluzija, metafora, litota i dr. postiže se nejasnost i dvosmislenost).

Analiza podataka pokazala je da u turskom društvu preovladava pozitivna učtivost. Velika raznolikost učtivih formi (kao što su ustaljene fraze kojima se izražavaju dobre želje) pokazuje dobronamjernost, solidarnost i saosjećajnost koji učvršćuju pripadnost grupi. S druge strane, strategije nekonvencionalizirane indirektnosti pokazale su se kao manje poželjne i manje korištene strategije kod nativnih govornika turskog jezika. U ovoj se knjizi ukazuje i na pragmatičke funkcije nekih gramatičkih formi u turskom jeziku (kao što su analitička forma –(y)i + vermek, perfekt na –miş, kondicional, itd.). Konačno, razmatranje strategija učtivosti u turskom jeziku potcrtava značajnu ulogu pragmatike u učenju stranih jezika. Pragmatička kompetencija nije dodatak ili ornament već sastavni dio lingvističke kompetencije.

Ključne riječi: pragmatika, pragmalingvistika, strategije učtivosti, strategije pozitivne učtivosti, strategije negativne učtivosti, nemodificirana direktnost, nekonvencionalizirana indirektnost, turski jezik.

Preuzmi knjigu


 

Autor: Fatima Lačević

Naziv Knjige: PORTRET MISLI ESTETIČARA IVANA FOCHTA FILOZOFIJA I ESTETIKA PRED TAJNOM UMJETNIČKOG BIĆA

Sažetak: Život i djelo estetičara Ivana Fochta sebe prikazuju i svjedoče u savremenosti unutar usuda određenja života u realnom svijetu i usuda umjetničkih djela da traže i moraju da traže da se „spuste" iz metafizičkog zavičaja u svijet svekolikih bića. Ovaj fochtovski smisao zavičajnosti svih bića, ona je tajna koju će estetičar u prvim tekstovima filozofsko estetskih rasprava misliti i trajno biti pred ovom. Činimo korake u Fochtovo djelo koje je kao i život mislioca jedna čvrsta forma što se poput svetog opire promjenama. I Focht - čovjek i djelo sama je smisao, puna smisao pitanja o bitnom forme. Forma ne stoji skamenjena pred nama. Uvukla nas je kad je buknula i zavodi nas u „smrti", poput muzike kad je niko ne izvodi niti čita u partituri, ačuje se u formi. Forma, i muzika kao forma, život kao forma, umjetnost u svim izričajima seb- forme, sam čin poučavanja, su traganja u tajnu forme. Stoga su neponovljivo lijep lik profesora Ivana Fochta i neponovljiva mudrost ljepote njegovih predavanja i njegova iz muzike buknula znanstvena riječ ozbiljna igra čuvanja smisla forme — čovjek i djelo.

Fochtovo oslobađanje pitanja o umjetničkom biću iz njegove prikrivenosti unutar kategorija znanstvenih disciplina budi misao o umjetnosti i obnavlja pitanje o umjetnosti s obzirom na traganja za izvorima mogućnosti umjetničkog bića. Estetika je napustila takovrsno interesovanje za umjetnost. U tomu je njena „nevolja", nije u tome „nemoć" estetike što se tajna umjetnosti ne može otkriti, već je poraz u tome što traganje za tajnom umjetničkog bića prestaje. Djelo estetičara je trajno istraživanje mogućnosti filozofije umjetnosti i estetike da budu kod same stvari umjetnosti, ne izvan umjetnosti. Estetičar I Focht smatra da je „izmaklo" pitanje o umjetnosti kad je napustilo svoje filozofsko gnijezdo, kad je estetika kao samostalna disciplina napustila filozofski pristup umjetnosti. Na stranicama djela I Fochta su rasprave, prave drame da se umjetnost ne „zaključa u činjenicu pred očima ili da se daju čvrsti odgovori što je to njeno biće iz velikih sistema estetika. Djelo se smiono u literaturi o umjetnosti posvećuje najtežem, biti u blizini čuda da je umjetnost u svojoj prikazivosti u povijesnom svijetu, a istinski jeste u neotkrivivoj stvarnosti umjetničkog duha, u izvorima koji su mogućnosti a samo se jedna ostvaruje i u potrebi umjetničkog duha da se objektivira.

Ključne riječi: filozofija umjetnosti, estetika, umjetničko biće, istina u biću umjetnosti, metafizičko u umjetnosti, umjetnička spoznaja i spoznaja moderne umjetnosti, umjetnost, znanost i tehnika Hegelova kategorijalna piramida umjetnost, kozmos, život i muzika.

Preuzmi knjigu


 

Autori: Nermin Đapo i Ratko Đokić

Naziv Knjige: Statistika u psihologiji, priručnik za studente

Sažetak: Priručnik se sastoji od dvanaest poglavlja u kojima se daje pregled najvažnijih koncepata deskriptivne i inferencijalne statistike, dok su u dvanaestom poglavlju ponuđena rješenja za sve zadatke. U svakom poglavlju najprije su detaljno objašnjeni koncepti, a zatim se na praktičnim primjerima studentima metodom korak-po-korak demonstrira provođenje određenog postupka. Potom su studentima dati tipski zadaci za vježbanje i utvrđivanje gradiva.

U prvom poglavlju date su definicije ključnih termina u statistici. U drugom poglavlju prikazani su grafički i tabelarni postupci organiziranja i prikazivanja podataka na tako jednostavan način da svaki prosječan student može, nakon čitanja ovog poglavlja, naučiti očitavati i prirpemati grafikone i tabele. Treće i četvrto poglavlje bave se objašnjavanjem mjerama centralne tendencije i mjerama varijabiliteta, dok je u petom dat pregled glavnih pojmova teorije vjerovatnoće. U šestom poglavlju objašanjena je normalna raspodjela i kako se ova distribucija povezuje za teorijom vjerovatnoće. Sa sedmim poglavljem studenti se više uvode u područje inferencijalne statistike. Osmo poglavlje otvara područje testiranja hipoteza dok se u poglavljima devet i deset daje prikaz osnovnih testova za ispitivanje značajnosti razlika artimetičkih sredina (t-testova i analizi varijanci). U posljednjem jedanaestom poglavlju obrađuje se koncept povezanost i regresije.

Ključne riječi: statistika, psihologija

Preuzmi knjigu


 

Autor: Salmedin Mesihović

Naziv Knjige: ANTIQVI HOMINES BOSNAE

Sažetak: Knjiga ANTIQVI HOMINES BOSNAE je posvećena analizi antičke epigrafske i onomastičke baštine na prostoru današnje Bosne. Zahvaljujući podacima sa epigrafskih spomenika i iz literarnih vrela knjiga pruža na uvid javnosti više od 800 osoba koje su živjele na prostorima današnje Bosne u skoro šest stoljeća antičkog, historijskog razvitka. I pored oskudnosti podataka iz izvorne građe, u određenom broju slučajeva detektiranje osobnosti je rezultiralo i sadržajnijim osvrtom. Zahvaljujući tome, uspjelo se proniknuti i u određene aspekte individualnih života. Interesantno je da je najveći broj tih podataka koji govore o životima pojedinaca ustvari rezultat njihove smrti. Bez pogrebnih natpisa naše poznavanje života običnih ljudi u vremenima antike na području Bosne bi bilo u značajnom mjeri osiromašeno. Tako bi ostali uskraćeni za sigurno većinu osobnih i gentilnih imena, a teško bi se razumio i proces romanizacije, odnosno brzina i stupnjevi njenog odvijanja. Na osnovi podataka crpljenih iz literarnih, i posebice epigrafskih vrela mogu se vrlo jasno dati osnovne konture antičkog razvitka u unutrašnjosti Ilirika. Dok literarni podaci više odražavaju patrijahalnost i patrilinearnost tadašnjeg ilirskog i rimskog društva, epigrafski podaci pružaju i kakvu – takvu sliku rodnih odnosa.

Sadržaj knjige je podijeljen na osnovi zemljopisnih odrednica, ali uz i poštivanje historijske geografije. Zemljopisne regije su oblikovane kako bi mogle održavati i određenu sliku rasprostriranja peregrinskih civitates i jedinica municipalne organizacije. Činjenica je da je svaka od tih jedinica lokalne autonomije i uprave u okvirima provincijskog sustava Rimske države imala svoje određene specifičnosti, koje su se održavale i u životima ljudi koji su živjeli u njima. I upravo se te specifičnosti primjećuju i na literarnim i epigrafskim zapisima koji se obrađuju u knjizi.

Ključne riječi: Antika, Ilirik, epigrafski spomenici, literarna vrela

Preuzmi knjigu


 

Autor: Salmedin Mesihović

Naziv Knjige: Revolucije stare Helade i Rimske Republike

Sažetak: Knjiga „Revolucije stare Helade i Rimske Republike“ je znanstveno – popularno djelo čija je sadržina posvećena revolucionarnim pokretima u antičkom grčko – rimskom svijetu. Cilj knjige nije da bude znanstveno djelo „klasičnog“ tipa, nego da jedan aspekt antičke historije predstavi u zanimljivom, popularnom stilu koji bi bio pristupaćan i široj javnosti. Zato je skoro kompletna sadržina knjige zasnovana samo na izvornoj građi i autorovim zaključcima, jer bi u suprotnom odvijanje „radnje“ otišlo u pravcu, za širu javnost, nerazumljivih znanstvenih premišljanja, opovrgavanja i postavljanja novih teza. Knjiga „Revolucije stare Helade i Rimske Republike“ je samim tim oblikovana na načelima antičke historiografije kako bi čitaoca učila, poučila i zabavila o neizbježnoj pojavi historijskog procesa →revoluciji, u kontekstu antičke historije. Tako se taj glavni međaš historijskog progresa, svojstven svim epohama, predstavlja kroz dvije vrlo ilustrativne epizode iz antičke historije. Osnovne radnje obje priče zauzimaju razdoblje kraće od godine dana, ali sa posljedicama proizašlim iz njih u stoljetnom trajanju. Prva priča se bavi vremenom vladavine 30 tirana u Ateni, kada je ovaj grčki polis utonuo u ponor masovnog zločina i dezavuiranja čovjeka. Atenska priča nastoji pokazati da se i polisu koji se smatrao i tada, a i danas, najkulturnijim i najrazvijenijim dijelom helenskog antičkog svijeta, mogao javiti sustav ubijanja, pljačke i destrukcije. Jednostavno niko nije po defaultu pošteđen toga da postane žrtva ili zločinac, i da je potrebna stalna budnost odbrambenih mehanizama ličnosti i zajednice kako se ne bi potonulo u baruštinu zla. Druga priča je posvećena pokušaju reformne djelatnosti jednog rimskog plebejskog tribuna, koji je uočio uzroke i liniju geneze zla koja je polako rastakala nekada uravnoteženo i harmonizirano biće Rimske Republike. Drugom pričom se nastoji prikazati konfrontacija dva koncepta, jednog koji preferira opći, javni interes, i drugog koji preferira osobni, nekada čisto profani interes.

Ključne riječi: Helada, Rim, tirani, agrarna kriza, reforme

Preuzmi knjigu


 

Autor: Salmedin Mesihović

Naziv Knjige: RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA. Posljednja borba

Sažetak: Knjiga „Rimski vuk i Ilirska zmija.Posljednja borba“ je posvećena prvom ratu koji je zahvatio kompletan prostor današnje Bosne i Hercegovine, a koji je u svojoj cjelosti  dokumentiran u antičkoj izvornoj građi. Veliki Ilirski ustanak koji je izbio u posljednoj deceniji augustovskog sustava, odnosno na početku nove ere, je predstavljao i konačni raskid sa prahistorijskim i protohistorijskim razdobljima na tadašnjem ilirskom prostoru i ulazak u historijsko doba. Sa krajem ustaničkog otpora u septembru 9. god. n. e. završen je i sukob rimskog i ilirskog svijeta, koji je započeo 240 godina ranije, još u vrijeme drevne Republike. Uzroci ustanka su zadirali u samu osnovu načina uprave i posebno eksploatacije provincije Ilirik, i bili su primarno ekonomske prirode. Kao povod je poslužila naredba o mobilizaciji domorodačkih mladića u redove auksilijarnih jedinica. Odmah nakon pobune unovačenih domorodaca, vatre ustanka su se proširile neviđenom brzinom. Zbog izbijanja i vrzog širenja ustanka, Rimljani su morali zaustaviti već pokrenutu operaciju konačnog potčinjavanja Germanije zapadno od rijeke Elbe. Ustanak u Iliriku, koji je izrodio i stvaranje jedinstvenog vojno – političkog Saveza pobunjenih naroda i politija, je za tadašnji vladajući establishment u Rimu predstavljao veliku opasnost. Angažirana je velika vojna sila od 15 legija i isto toliko auksilijarnih jedinica, a ponovo su u službu vraćeni veterani. Ali i pored enormnih vojnih snaga tek je izdaja visoko rangiranog ustaničkog dužnosnika, dovela do ubrzanja sloma jedinstvenog Saveza i pacifiziranja panonske komponente ustanka. Godinu dana kasnije slomljen je i otpor u dinarskom pojasu.

Ključne riječi: provincija Ilirik, Veliki Ilirski ustanak, August, Baton Dezitijatski

Preuzmi knjigu